Veče prepuno emocija u Narodnoj biblioteci u Beloj Crkvi

Elena-Stosic-promocija-knjige-Bela-Crkva-e1535547598857

U prepunoj sali čitaonice Narodne bibioteke u Beloj Crkvi održana je promocija knjige Elene Stošić, pod nazivom „Rođena tamo negde“.

Sve prisutne pozdravio je direktor Narodne biblioteke Radovan Marković, koji je istakao da mu je drago što je veliki broj gostiju došao na prezentaciju zavičajne poezije naše sugrađanke Elene Stošić. Marković je naglasio da je u Biblioteci prošle godine promovisana prva zbirka poezije autorke Elene Stošić – „Rođena tamo neke“ i izrazio svoje očekivanja da Bibliotke bude izdavač i treće zbirke poezija, ako autorka nastavi po ovoj dinamici.

Zbirka knjige „Rođena tamo negde“ je dvojezična, pesme su pisana ne rumunskom jeziku, a postoji i prevod na srpski jezik. Stihove na rumunskom jeziku govorila je sama autorka Elena Stošić, dok je stihove na srpskom čitala Tanja Sekulić, uz muzičku pratnju Zorana i Miroslava Šarbanovića.

Recezent knjige, dip. filolog Danijela Jovanović, rekla je da rečenica „Nisam zaboravila da sam kao dete iz sela otišla“ stoji na početku recenzije i daje uvod u priču o poetičnom izrazu Elene Stošić.

„Grebenac se opeva kroz četiri godišnja doba, sećanjem jedne žene, majke, meštanke, u nameri ne samo da zadrži svoje sećanje na svoje detinjstvo, svoju porodicu, nekadašnje igre, odrastanje već i da peva u ime svih koji su to zaslužili, koji su deo njene bajke, deo Grebanca i deo njenog života. Često suza kane jer je prevelika čežnja za onim što se ne može vratiti, kao i prevelika ljubav prema, kako pesnikinja navodi „rođenom mom selu“. Retrospektivno, menjajući perspektivu lirskog subjekta, čas peva nam peva pesnikinja u poznim godinama, čas malo dete koje vapi za igrom, ljubalju i u prvom licu hrabro iznosi svoje emocije.“ – napisala je Danijela Jovanović u svojoj rezenciji knjige.

Autor Elena Stošić kaže za sebe da je čovek po rođenju, vaspitačica po znanju, žena-majka po zvanju.

„Svu svoju ljubav, vaspitanje, znanje, edukaciju, praktičnost, interes poklonila sam deci kao njihova vaspitačica. Imala sam široku lepezu saznanja i kroz komunikaciju sa drugima, uživala kroz pokrete, igru, pesmu. To je bio moj svakodnevni rad. Dala sam sebe deci koja su kroz osmeh meni uzvratila ljubav. I dan za danom „dete“ u srcu bake raste i vapi za ljubavlju da im pružim, dam onoliko koliko mogu, moje malo za decu je veliko“ – kaže Elena Stošić.

Za svoju poeziju navodi da su pesme koje stvara na rumunskom jeziku kruna njenog detinjstva, kao što su maternji jezik i pismo kruna samopoštovanja svakog čoveka.

Program su izvođenjem izvornih narodnih rumunskih pesama upotpunili profesor muzičke kulture Aleksandar Šajin i autorka Elena Stošić.

Knjige se nisu prodavale već su poklonjene prisutnim posetiocima, uz naznaku da svako može ostaviti dobrovoljan prilog, koliko ko može, koji će se iskoristiti u humanitarne svrhe za samo selo Grenebac, rodno selo Elene Stošić.

Slične vesti

Prokomentariši vest